Zašto nije dobro ignorirati "Meni je dosadno" i kako pomoći djeci?

Škola je gotovaaa! – veselit će se vaši maleni školarci i punim plućima zagnjuriti u dugo, toplo i bezbrižno ljeto. No mnogi od njih nisu toliko entuzijastični po pitanju viška slobodnog vremena, pa će roditelji vrzo brzo čuti staro, dobro, poznato: “Dosadno mi je”.

Umjesto da se odmah naživcirate i percipirate dječju dosadu kao problem, pokušajte je shvatiti kao priliku. Dosada treba potaknuti motivaciju, odnosno ona je znak da nešto u svakodnevici djeteta treba promijeniti.

Isto tako, pobijediti dosadu jedna je od vrlo važnih životnih vještina koja dugoročno pozitivno djeluje na svakog pojedinca. Dosada nije rezervirana samo za djecu. I odrasli se često susreću s monotonijom života i bezidejnim fazama, a oni koji je znaju pretvoriti u poticaj za nova iskustva, svakako su u prednosti.

Ukoliko se djeca kroz duži period dosađuju i uvijek kada imaju slobodnog vremena ne znaju što bi sama sa sobom, moguće je da će to ostati negativni obrazac ponašanja u kojem im nikada ništa neće biti interesantno i u ničemu neće moći pronaći uzbuđenje i motivaciju da se pokrenu i osmisle sadržaje koji ih ispunjavaju, uče ili zabavljaju.

Dugotrajni osjećaj dosade, monotonije i nesvrhovitosti, pak, često u adolescentskoj dobi dovodi do eksperimentiranja i ovisnosti o drogama, alkoholu i drugim umjetnim stimulansima, ali i do loših rezultata u školi (ništa ga ne zanima, sve je glupo i dosadno), delikvencije i sličnih neželjenih ponašanja.

Stručnjaci kažu da dosada nije nužno vezana uz nedostatak aktivnosti u životu djeteta. Ponekad može biti posljedice pretrpanosti djeteta aktivnostima. Stoga je važno djecu uključiti u one aktivnosti koje imaju neko značenje za njih i koje poboljšavaju njihov osjećaj identiteta i samopouzdanja.

Kako roditelji mogu djeci pomoći protiv ljetne dosade?

Predškolci i “niži” osnovnoškolci trebaju pomoć u pronalaženju aktivnosti koje će ih zanimati i ispunjavati. Ljeto je idealno vrijeme da roditelji mališane izlože raznim aktivnostima dok djeca ne pronađu onu koja će im baš dobro sjesti. Konkretno, pokušajte djecu uključiti u razne radionice ili ljetne kampove, od sportskih, filmskih, likovnih, eko radionica i slično ili pak sadržaje iz raznih područja organizirajte za njih kod kuće. Dobro je malene izlagati novim iskustvima i poticati ih da probaju neke nove stvari. Nakon što iskuse i isprobaju neku aktivnost, važno je s djecom porazgovarati je li im se ona sviđala, zašto im se sviđala, žele li detaljnije istražiti to područje i ponovno se okušati u istoj aktivnosti? Ako djeca nisu uživala u novim aktivnostima, važno je uvažiti taj njihov osjećaj, ali i saznati zašto. Da li je problem bio u drugoj djeci, odnosno socijalizaciji? U voditelju radionice? U samoj aktivnosti? Te informacije roditelju daju uputu u kojem smjeru se dalje ravnati.

Klinci u višim razredima osnovne škole počinju naglo grabiti prema pubertetu, traže svoje mjesto u svijetu, žele više neovisnosti i njihov mozak traga za senzacijama. Ukoliko im roditelji ne pomognu pronaći neku uzbudljivu aktivnost, potraga za uzbuđenjima mogla bi ih odvesti u neke opasne situacije. Osim što im mozak žudi za novitetima, u ovoj dobi klinci razvijaju cjeloživotne ljubavi i strasti prema određenim aktivnostima i hobijima. U tinejdžerskoj dobi djeca su već sposobna modelirati i brusiti svoje vještine te mogu kontrolirati svoje ponašanje. Zadatak roditelja u ovoj dobi je da podržavaju djecu u odabranim aktivnostima, da se zanimaju za te aktivnosti i potiču dijete da ne odustaje od onog što ga zanima i ispunjava.

Članak autorice Jelene Kovačić.

Motivirajte svoje dijete za učenje

Učenje je cjeloživotni proces. Započinje s prvim udahom izvan majčine utrobe i traje do kraja života. Najintenzivnije razdoblje života zaokupljeno učenjem je od djetinjstva do mladosti kada dijete, a kasnije mladi čovjek pohađa školu i kasnije možda fakultet, odnosno obrazuje se za svoje buduće zanimanje.

U tom razdoblju roditelji često nailaze na probleme kako pomoći svom djetetu u učenju, kako ga potaknuti na učenje, kako stvoriti pozitivan stav prema učenju.  Važno je napomenuti da sposobnost učenja nije ograničena urođenim karakteristikama, ona se može razvijati učinkovitim strategijama učenja, a ono što je najvažnije pri tome je roditeljska pomoć i vodstvo.

Mnogi roditelji misle da se disciplina i volja za učenjem razvija u vrtiću i školi. Jednim dijelom su u pravu, ali osnovne navike i vještine potrebne za uspjeh u školi stvaraju se u obitelji, i to od najranije dobi. 

Motivacija za učenje

Od najranijih dana djetetova života u obitelji važna je emocionalna klima. Bitno je da je ispunjena toplinom i pažnjom i da je svaka pohvala i kritika upućena s odgovarajućom intonacijom glasa. Na taj način se u djetetovom organizmu izlučuju motivacijski neurotransmiteri koji su temelj za budući interes za učenje.

Najbitnija stvar za bilo kakvo postignuće pa i za uspješno učenje je motivacija. Motivacija je svako ponašanje usmjereno  prema nekom cilju. Što smo bliže cilju to je veća motivacija. 

Naš je mozak prirodno programiran za motivaciju u učenju: stečeno znanje ili nova vještina nagrađuju se valom hormona sreće.

Razlikujemo unutarnju i vanjsku motivaciju. Kod vanjske motivacije naše je ponašanje potaknuto nekim vanjskim motivom. Primjer vanjske motivacije u učenju je učenik koji uči da bi izbjegao kaznu ili da bi dobio neku nagradu.

Unutarnja motivacija je bitna i predstavlja sve ono što nas iznutra navodi na neku aktivnost i određuje njen smjer, intenzitet i trajanje.  Ako tu definiciju primijenimo na učenje, tada podrazumijevamo učenje koje je motivirano željom za znanjem, a proces učenja nas ispunjava i čini nas sretnima.  To je ono što kod djece treba poticati, a najveći utjecaj na djecu imaju roditelji. Zbog toga možemo reći da roditelji igraju veliku ulogu u razvoju unutarnje motivacije kod svoje djece. 

Poticanje unutarnje motivacije kod djeteta

U razgovoru s djetetom treba pokazivati zanimanje za teme i sadržaj gradiva koji se obrađuje u školi, a ne samo za rezultate učenja. Na taj način pokazujete djetetu da vam je važno što se u školi uči i da ste zainteresirani za njegov opći razvoj, a ne samo za njegovu radnu sposobnost, školske uspjehe i ocjene. Djeca ne smiju razviti uvjerenje da uče radi ocjene, trebaju biti uvjereni da se ništa neće promijeniti u vašem odnosu prema njima bez obzira na trenutne ocjene. 

Pretjerani pritisak na dijete  i postavljanje previsokih zahtjeva i očekivanja, potisnut će djetetovu motivaciju.

Proces učenja sam po sebi nije uvijek ugodan i često iziskuje velike napore i snagu volje, a i vremena. Problemi s motivacijom za učenje se javljaju najčešće iz razloga što roditelji pokazuju preveliku brigu za svoju djecu te im ne daju priliku da se samostalno nose sa razočaranjima, neugodnostima i teškoćama, već ih štite od takvih situacija trenutnim ispunjavanjem njihovih želja. Na taj način djeca ne mogu naučiti toleranciju prema razočaranjima niti razviti sposobnost odgađanja ispunjenja želja.

Uspjeh u učenju ne ovisi samo o urođenom talentu, nego u većoj mjeri  o vjeri u vlastite sposobnosti. Kako bi postiglo dobre rezultate dijete treba vjerovati da može obaviti zadatak. Treba osjećati da se može nositi sa zadanim ili samostalno odabranim ciljevima. Pomognite djetetu shvatiti kako će njegovi napori dovesti do potrebnih rezultata. Učite dijete da si postavlja realne ciljeve, ocjenjujući pritom hoće li ih moći dostići.

Dijete je u principu sposobno samostalno rješavati sukobe s vršnjacima i suočavati se s lošim ocjenama, nositi svoju školsku torbu, a da to umjesto njega ne moraju raditi roditelji jer tada djeca ne osjećaju da su sama odgovorna za svoje postupke pa tako i za učenje.

Roditeljska ljubav i pažnja je izuzetno važna, no bitno je da ne koči unutarnju motivaciju, već da je potiče. Omogućite svojoj djeci prostor za eksperimentiranje kako bi mogla učiti i vježbati svoje sposobnosti. Sigurno će pritom i griješiti i osjetiti posljedice svojih grešaka, ali na taj način će naučiti da može i samo riješiti svoje probleme. Uvijek pokazujte koliko vjerujete u svoje dijete, poticajnim rečenicama poput „Vjerujem da to možeš učiniti bez ičije pomoći.“ Postavljajte visoke ciljeve, ali neka budu usklađeni s djetetovim mogućnostima. Naravno da nećete od djeteta koje u matematici postiže dovoljan uspjeh tražiti da ostvaruje odličan uspjeh. 

Za uspjeh u učenju izdržljivost je jednako važna kao inteligencija ili talent. Djetetu treba objasniti da ne treba odustajati od poslova koji zahtijevaju velik trud.  Trudite se ohrabrivati i pravedno pohvaliti dijete za njegova postignuća. Jedino imajte na umu da općeniti komplimenti na djecu ne djeluju, zato hvalite konkretna djela i uspjehe. Nemojte hvaliti samo rezultate, nego i trud.

Kad dijete nagrađujete ispunjavajući mu neku želju ili mu dajete nagradu za uspjeh u školi sa željom da ga motivirate, objasnite mu da je stjecanje korisnih znanja samo po sebi najbolja i zapravo jedina nagrada. Naglasite da ste vi svojom nagradnom samo htjeli pokazati koliko cijenite njegove rezultate i trud. Dijete se treba oduševljavati vlastitim postignućima, a ne vašim poklonima. 

Isto tako, ako dijete stalno donosi loše ocjene, ne treba ga ponižavati izjavama poput „Totalni si antitalent za matematiku“, već treba istražiti razloge iz kojih su ocijene tako loše i reći nešto poput „Mislim da si počeo prekasno učiti za taj test. Možda je u tome stvar?“ Važno je objasniti djetetu da problem nije u nedostatku sposobnosti, već u tome da nije uložilo dovoljno napora.

I na kraju, važno je zadovoljiti djetetovu znatiželju za novim znanjima, omogućiti mu da stječe znanja i drugdje osim u školi te komunicira s različitim ljudima. Omogućite mu raznovrsne poticaje – putovanja u planine, na jezera, odlazak u muzej ili kazalište. Na taj način mozak radi aktivnije, raste njegov kapacitet pamćenja i dijete može jednostavnije usvajati nove informacije u školi.

Literatura:

Tajne uspješnog učenja, Elena Kamarovsky, Planet Zoe d.o.o., Zagreb, 2010.